O projektu
Posljednjih se godina u filozofiji engleskoga govornog područja proširio izraz „javna filozofija“ (public philosophy), koji upućuje na skup aktivnosti kojima se profesionalni filozofi obraćaju široj, izvanfilozofskoj publici. Te aktivnosti uključuju, između ostaloga, održavanje javnih predavanja o temama koje su od šireg interesa, izdavanje popularnijih knjiga, razne oblike on-line aktivnosti (podcasti i video-uradci, filozofske revije, intervjui, blogovi itd.), novinske kolumne, radijske i televizijske emisije itd. Usporedo s intenziviranjem javne prisutnosti filozofije sve se više razmišlja i o samom smislu i značenju javnoga filozofskog angažmana, kao i o njegovim najprimjerenijim oblicima, pa se tako javljaju i časopisi i stručne knjige specijalizirane za tu temu. Može se kazati da je „javna filozofija“ postala svojevrstan pokret unutar filozofije. Tako je American Philosophical Association (APA), najbrojnija i najutjecajnija filozofska udruga današnjice, 2017. godine izdala priopćenje o važnosti javne filozofije u kojemu, između ostaloga, stoji: „APA potiče odsjeke, koledže i sveučilišta da priznaju javnu filozofiju kao rastuće područje znanstvenoga angažmana. U tu svrhu, APA potiče institucije da razviju standarde za procjenu i postupke za nagrađivanje javne filozofije u odlukama koje se tiču promocije, stjecanja trajnog radnog mjesta i plaće, tako da se članovi sveučilišta koji su zainteresirani za to područje mogu, ako tako izaberu, njime baviti uz odgovarajuće priznanje i bez profesionalnog obeshrabrivanja ili kažnjavanja. Iako znanstvene publikacije koje su prošle kroz proces istorazinskog vrednovanja i dalje ostaju najvažnije za struku, APA pozdravlja doprinose što ih filozofi daju javnoj politici, konzultiranju s vladinim, medicinskim, poslovnim te ustanovama građanskog društva, kao i javnim mnijenjem općenito.“
Zamisao koja leži u osnovi zagovornika javne filozofije jest svojevrstan povratak korijenima. Oni podsjećaju na činjenicu da je filozofija od svojih početaka bila javna stvar: Sokrat je svoju filozofsku aktivnost prakticirao na trgovima Atene, u razgovoru s tzv. „običnim“ ljudima, a antičke su filozofske škole važan dio svojih aktivnosti posvećivale utjecanju na javnost. K tome, mnogi istaknuti likovi iz povijesti filozofije, osobito rane novovjekovne filozofije, nisu bili profesionalni, akademski filozofi, nego ljudi iznimno širokih interesa, često s javnim angažmanom (npr. René Descartes, Gottfried Wilhelm Leibniz ili David Hume). Naposljetku, javno djelovanje važan je dio života i djela niza filozofa 20. i 21. stoljeća (npr. Bertrand Russell, Elisabeth Anscombe, Jürgen Habermas, Martha Nussbaum). Uz to, zagovornici javne filozofije naglašavaju činjenicu da filozofija razmatra pitanja koja su od inherentnog interesa šire javnosti i društva (kritičko mišljenje, razumijevanje čovjeka i njegova položaja u svijetu, razni društveni i tehnološki izazovi, društvena pravednost itd.), tako da filozofija i ne može biti samo znanstvena ili akademska disciplina.
Pokret javne filozofije danas je vezan prvenstveno uz Sjedinjene Američke Države i, manjim dijelom, Veliku Britaniju, manje uz kontinentalnu Europu. To je donekle i razumljivo, s obzirom na različite povijesne i kulturne okolnosti razvoja filozofije u tim dijelovima svijeta. U zemljama kao što su Njemačka ili Francuska odnos filozofije i javnosti u nekoj je mjeri drukčiji nego što je to slučaj u zemljama engleskoga govornog područja. Ipak, oblici javnog angažmana filozofije, kao i potreba za njim, globalno su isti i utoliko nadilaze povijesnu, kulturnu, jezičnu, kao i druge vrste raznolikosti.
Ovaj projekt zamišljen je kao doprinos tematiziranju javne uloge i prisutnosti filozofije. On će se sastojati od dva glavna dijela: teorijskog i praktičnog. U teorijskom dijelu razmotrit ćemo sljedeća pitanja:
- Zašto je javna prisutnost filozofije kao znanstvene discipline važna ili neophodna?
- Koji je uopće smisao „javne filozofije“?
- Po čemu se javna uloga filozofije danas razlikuje od one koju nalazimo u prošlim vremenima?
- U kojem smislu filozof može ili treba biti javni intelektualac? itd.
U teorijskom dijelu projekta osobita će se pozornost posvetiti povijesti filozofije kao javno angažirane discipline u Hrvatskoj. Kao ogledni slučajevi razmotrit će se nekoliko filozofskih rasprava napisanih na hrvatskom jeziku iz druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća koje, iako su primarno akademskog filozofskog sadržaja, u sebi sadrže snažnu komponentnu javnog (popularizacijskog i prosvjetiteljskog) djelovanja. Riječ je o sljedećim spisima: Gjuro Arnold, Etika i poviest (1879), Franjo Marković, Etički sadržaj naših narodnih poslovica (1886), Bogoslav Šulek, Područje materijalizma (1888), Skender Fabković, Nešto o ponosu i njegovih srodnicih (1892), Albert Bazala, Filozofijska težnja u duhovnom životu Hrvatske od pada apsolutizma ovamo (1936), Albert Bazala, O ideji nacionalne filozofije (1938). Te su rasprave primjeri javne filozofije utoliko što se njihovi autori u njima obraćaju znatno široj publici nego što su znanstveni i stručni krugovi te, što je važnije, utoliko što polazeći od tematiziranja nekih specifično filozofskih tema oni zapravo nastoje izravno utjecati na onodobne hrvatske rasprave o znanosti, kulturi, prosvjeti i politici. U istraživanju će se usporediti tadašnji i današnji odnos filozofije i javnosti u Hrvatskoj te tadašnji i današnji oblici javnog djelovanja filozofije. Uz to, priredit će se nova izdanja spomenutih spisa Gj. Arnolda, F. Markovića, B. Šuleka i S. Fabkovića s popratnim uvodima.
U praktičnom dijelu projekta sustavno ćemo raditi na popularizaciji, tj. jačem prisustvu filozofije u javnom životu Hrvatske. Pri Institutu za filozofiju osnovat ćemo Centar za javnu filozofiju. Pokrenut ćemo popularnu filozofsku reviju koja će donositi intervjue, prikaze knjiga, filozofske vijesti, popularne oglede, zanimljive i aktualne sadržaje iz drugih izvora itd.